Pusta su to polja nade i barikade između nas..
02.09.2015.

neka nova ja

Kada bih mogla vratiti vrijeme unazad godinu dana,mnogo toga bih drugačije uradila.Odlazak ljudi,dolazak novih,promjena sredine mnogo promijene čovjeka.Čini mi se da sam mnogo sazrela za kratko vrijeme,iako je u meni još uvijek ponekad doza djetinjastog ponašanja.
Nikada ne bih mogla zamisliti da će mi ovih 7 mjeseci bez njega koji mi je bio cijeli svijet 3 godine proći tako lako.Često sam se pitala da li sam ga onda uopće i voljela,jer...nije mi zafalio nijednog trenutka.Nisam čak ni poželjela nešto podijeliti s njim.Nije mi zafalio ni njegov miris,ni zagrljaj ni ništa.Mislila sam da će me uništiti prekid i sve,ali nije.Postala sam bolja osoba,drugačije gledam na mnogo stvari.Jeste da me strah početi bilo šta s nekim muškarcem ali eto.Doći će neko ko će i to promijeniti.Sada žalim što sam ti se 3 godine prilagođavala i ugađala a ti ničim vraćao.Zaista mi je žao što sam propustila svo ono vrijeme koje sam mogla provesti s njima dvjema,a ti si branio.Zapravo,ja sam glupa što sam to dopustila ikada.I što sam njih mogla izgubiti zbog tebe.Običnog sebičnog,napaćenog momka koji ne vidi dalje od sebe.Nadam se da ćeš naći nekada osobu poput sebe,i shvatiti sve što sam govorila.Ja sam sretnija bez tebe nego s tobom.

Ostala su mi tri ispita u ovom septembarskom roku i nadam se da će gumeni majmuni fer i korektno ocijeniti rad,i da ću se napokon riješiti prve godine i krenuti u nove pobjede.Nadam se i da ću odabrati prave puteve,i da ću ispravno i ovu raskrsnicu proći.

Postoji u mom životu momak koji čeka mene 3 godine,kojeg nisam željela primijetiti.Neko ko je uvijek bio tu,bezuslovno.Možda mu sada dopustim da postane neko moj.
Sada me čeka molitva,On pa autobus i kuhanje pred ispit. :)


Noviji postovi | Stariji postovi